Preživljava grickajući stabljike i sišući cvijetove biljaka u cvatu, zbog cega mu odmah i daju nadimak Cvitko. Odrasta omiljen I pažen, igra se u djevičanskoj prirodi, cvrkuće sa ptičicama, trlja pijesak u slijepoočnice, trčkara medju kolibama roblja sa plantaže, druži se sa malim robovima, koji su u njega usadili ljubav prema ping pongu, kolačima od blata I afričkim sentišima. Nakon što s nepunih 11, u znanstvenom zanosu, slučajno pretvori svog osobnog učitelja Miodraga u papu Ratzingera, roditelji ga šalju u strogi islandski internat, gdje studira preživljavanje u pustinjskim uvjetima, jedući sladoled od motornog ulja, karamele od devine pljuvačke, i med na gradele. U slobodno vrijeme pljuca trešnjine košpice u dub, te kao jedini natjecatelj u toj disciplini, osvaja srebrnu medalju na Olimpijadi izmišljenih sportova, 1988 u Kljacima. . Medjutim, medalja mu je kasnije oduzeta, zbog korištenja nedozvoljenih sredstava, malih padobrančića na košpicama, pomocu kojih se stvara privid vece dubine pada iste. Nakon toga, razočara se u svijet i ljude, te odlazi u Sibir, gdje pušta brkove, svira ukulele, i promatra horizont u vunenim priglavcima. Od ptičice sazna da je u jednoj od rupa koju je iskopao za pljucanje trešnjine košpe u dub,pronadjen izvor dilitija, vraća se u civilizaciji, i u partnerstvu sa vlasnikom terena, bavi se prodajom mesa, lakova, i bling bling dijamanata. Pametno ulažući u dionice gubi sve šta ima, al ipak se vraća u okrutni svijet farmacije, testirajući na sebi eksperimantalne lijekove, Zaboravin i Nerazumin, koje je izumio njegov školski prijatelj dr. Mimoza. Od tada vegetira i radi na sebi, odnosno, bavi se poljoprivredom.